Nema naslova
hej ho svima....
dugo nisam pisala, nije baš da se niš ne dogadja, ali jednostavmo ili mi se ne da ili nemam vremena....i tak...
evo, u petak smo bili na izletu u slavoniji...hm, bilo je ok, ak isključimo ono mučno hodanje i stalno u bus i onda pak van, jaaaaaj...
no i u subotu smo došli doma, ali naravno kaj bi mi odmah doma nego- zabok-sandrina kuća-kino dvorana HGF...bilo je baš lijepo, mislim meni barem.......da, da...
danas u školi bilo dosadno...barem nisu mene niš pitali...ali ne ono-mi bili na izletu cijeli vikend, ali latinski on mora pitati..ma mislim...joj...barem nije nikog od nas pital, jupi..
ok, uopće ne znam kaj bih pisala...hmhm....
e, da...bob marley je zakon...
11. svibnja je navršeno 25. godina od smrti legende reggaea. Bob Marley je bio prvi izvođač sa Jamajke koji je postigao globalnu slavu, predstavljajući kulturi svoje zemlje i naroda u svakom dijelu svijeta. Odrastao je u središtu Rude Boy kulture, a okosnica njegovog života bila je rastafarijanska vjera. Najprepoznatiljivija ikona reggae glazbe i kulture, jedan je od najznačajnijih rock glazbenika uopće, te rijetki primjer istinskih boraca za pravdu i istinu. Po vjerovanju i uvjerenju Rastafarijanac, ljubitelj nogometa i najpoznatiji konzument marihuane iz svijeta poznatih. Glazbenik u čijim su revolucionarnim pjesmama nade i vjere mnogi pronalazili inspiraciju i pravdu, iako mrtav već dva desetljeća, nastavlja živjeti putem impresivne glazbene i kulturne ostavštine....aha, je...
i tako to...ova pjesma je jako lijepa, i riječi....
evo još jedna...baš mi u ova dva dana paše rege-rege....
ajm bafalo solđer, in d hart of amerika, stolen from africa, brod to america....and aj saj oj oj oj voj oj oj...oj oj oj oj oj oj.....
predobro, da da....
e, ovo će biti jedan od malo kraćih postova...ne da mi se više pisati...
ajde, ljubim i grlim...
i p. s. -I had a dream of you....
pusa...
Hello fanta....hihi
haj, ljudovi...kaj ima?...
meni je dosadno...subota je večer, a ja doma pazim na mamu...
inače, dogovor je bio da svaku subotu ili seka ili ja ostanemo doma kad tata svira, i ono, ne, nekim čudnim slučajem ja sam već dvije subote doma, a seka vani..hihi, kulj ne
ne znam kaj da napišem...
evo, jučer sam bila na rodjendanu sandri....bili smo kod nje doma...i bilo je baš lijepo....sonjica mi je napravila iznanadjenje....naučila se svirat jednu meni najdražu pjesmicu od skid rowa-remember yesterday...joj, predivna je....i zato je ljubim...hihi, da da...hvala, sonjica..skoro si me rasplakala...
kod sandre su bile mel, stela, sonja, marta, ija, ines, lara, sandrina sestrična( nemrem se zmislit kak se zove, joj, joj.. ), i sven i još jen dečec...e, i najela sam se...o da....sendvič sam jela od sira i majoneze i krastavci, jupi...i pojela sam sve kekse....domačica, jeje......hihi, i tak ne....i onda smo pjevali i sonjica je svirala.....i onda smo mi dvije učile iju i martu svirat, svaka drugačije, pa smo ih zbunile, naravno..ajoj...al obećale su za dva tjedna naučit last kiss, pa im držim fige....samo ne gitaru hitit h zid kad prsteki počneju boljet..ne, ne...
e, no, ok...
uglavnom, baš su mi bili fini keksi..no, nije bitno...zmotana sam...
danas sam ponovo sadila neke flance, mislim grah...joj...fuj, sva sam se zmazala....
a iz dobokog sna me stela probudila...mislim, stela....u subotu ne zvati prije dva...
al ok, išla sam na sokeka h suzy i onda jedva nagovorila stelu da se prošećemo do bajera...al jesam, naravno koga ja nemrem neke nagovorit, no...i onda smo se šetali, pa bile malo na platvormi..i onda sam ja zela čavelj, hihi, i ugravirala stela i maja na desku od platvorme...kulj....
zakooooooooon...
ah, nonstop neke gluposti delam...
e, a lucijica nije smela na rodjendan, jojoj....bu bolje
i danas je neke h bedexu bila svirka, ali kak se povijest ponavlja, naravno nisam išla...nikad nejdem kad je h bedexu nekaj..mislim
no, dobro..danas me nekako ponovo hvataju stare, glupe uspomene...joj, kak to mrzim....zake se jednostavno nemre sve zaboravit, joj joj...
ne budem nikakve svoje pjesmice u svojim osjećajima pisala, prelijena sam danas i oka me bole već...budem vam stavila spotić od ove predivne, predivne pjesme i riječi...
p.s. prije pjesme...pjevač je tak lijepi plavi, joooooj...ali stvarno, prelijepi, kakva faca i kosica, juj...
pjesma dovoljno govori...
evo riječi, šmrc...
Woke up to the sound of pouring rain
The wind would whisper and Id think of you
And all the tears you cried, that called my name
And when you needed me I came through
I paint a picture of the days gone by
When love went blind and you would make me see
Id stare a lifetime into your eyes
So that I knew you were there for me
Time after time you were there for me
Remember yesterday - walking hand in hand
Love letters in the sand - I remember you
Through the sleepless nights and every endless day
Id wanna hear you say - I remember you
We spend the summer with the top rolled down
Wished ever after would be like this
You said I love you babe, without a sound
I said Id give my life for just one kiss
Id live for yous smile and die for your kiss
Woke up to the sound of pouring rain
Washed away a dream of you
But nothing else could ever take you away
cause youll always be my dream come true
Oh my darling, I love you
joj, predivno...walking hand in hand...juj...Id live for yous smile and die for your kiss...isusek...kak lijepo...Washed away a dream of you...on ju sanja...oh my darling I love youuuuuuu.....aaaaa....jao...i ovo na kraju spota: nemoj bacit sliku, moolim te...joj...divno
on nju voli, eh... joj...kak sam bedasta...
maja.d.o.o..., stela?kužiš?
joj, ajd ljudovi, uživajte...
ljubim i grlim...
puno, puno...
e, i samo da velim...
slušajte vjetar....predivno, ne osjećate ga uvijek...
Zdravo svima....
idem nekaj malo napisati, već dugo nisam...
pa eto....ne dogadja se niš posebnog, sve je po starom...prošli sam vikend se napila jako i napravila glupost...eh, stalno delam gluposti...no dobro, nije bitno...jučer mi je bio rodjendan, pa onda eto da ga si sama sebi čestitam...sretan mi rodjendan...hihi...
hm, trebala je biti fešta, ali je kiša sve pokvarila....bili smo na koncertu u gimnaziji, i tak, to malo slušali, i išli malo pit u rajsku...uglavnom, tužna sam....zbog svega...
i kad velim zbog svega, stvarno tak i mislim.....zapravo, ni ne znam zbog čega, zašto...mrzim taj osjećaj, izgubljenosti...ta vječna nada potpuno izgubljenog slučaja....razmišljala sam, i uvijek nekako nestajem u tim svojim mislima, ne znam...odlučila sam da nešto moram promijeniti, ne znam što, ne znam zašto, ne znam kada, i ne znam , ono što je najvažnije, kako, ali nekako osjećam da ovako više ne smije biti, da ne mogu na ovaj način dalje...na koji način?kamo dalje?gdje je dalje?potpuna praznina, ohola hladnoća, i uvijek krivi dodir krive sjene...nepoznata riječ, i ta vječna zbunjenost...kako je teško biti netko, nešto, samo biti...postojati, a opet ne biti tu, ili biti tu...ne znam, ne razumijem...kako, zašto, gdje?gdje se gubi sve što je moje, kada je zaživjelo ovo krivo vrijeme, gdje sam ja sada, i opet zašto sam ja ja i još uvijek u vječnoj zbunjenosti postojim???vječno tragam za nečim, nečim što vjerojatno i ne postoji...a što je to nešto, što tražim, što dobivam, a što gubim, čime se radujem, tugujem, veselim...jesam, i nisam...a nisam upravo zato jer jesam...grube su oči koje traže utjehu u krivim rukama, usnama, zagrljajima...grub je dodir koji nije iskren, a opet olovna je praznina bez ikoje ruke, bez ikojeg dodira...a opet, zašto to rade, radim, radiš...zašto tražimo u nekome ono što ima samo opet netko...zašto u drugima želimo stvoriti svoje želje....mrzim ovo vječno divljenje drugima...ono vječno zašto ja...kad nisam samo ja, a i ja, tko sam ja...ne, prezbunjena, a opet u čemu sam to ja tako jako zbunjena...sve je jasno, čisto, ma sve je sivo, spomješano...ma ne znam...nisam ljuta, htjela bih biti...izbacit iz sebe sve, nekako, teško, lako...misli..ne volim ove svoje misli, ne želim da su moje, bojim se sebe...ah, zaboravljam da ni ne znam sebe...možda se tu nalazi sve..
zaboravite ovo, nema veze s ničime.....jednostavno, samo me grlo boli...
evo jedne pjesmice...
ne znam, lijepa je...nemam kaj drugog reći o pjesmi...
I could stay awake just to hear you breathing
Watch you smile while you are sleeping
Far away and dreaming
I could spend my life in this sweet surrender
I could stay lost in this moment forever
Well, every moment spent with you
Is a moment I treasure
i jedna sličica...
da, idem...
grlim i ljubim, pa pa
Hej, ljudovi...
evo da se ja malo vratim svom blogeku
evo, nisam dugo pisala zbog "onog", ali to se već davno zaboravilo, pa hajde da nekaj napišem...
hm, od zadnji put kaj sam pisala, dogodilo se svašta...
kao prvo, počela je škola, hihi, zbog čega, naravno, nisam presretna, ali ipak je lijepo vidjeti drage ljude svaki dan...faljeli su mi...i tak..u školi sve po starom, ovisi koji je dan, takvo je raspoloženje...ponekad dosadno, i živčano, a ponekad sretno i raspjevano...pa, eto, škola ko škola...hmhm, kaj se dogodilo zanimljivog je recimo to kaj je raziel u petak došo u bedex....nismo se vidli, jer kakve sam ja sreće, naravno u petak nisam bila u bedexu, već u oroslavju...al bilo je lijepo...bila je sandra i stela i ines i maja....i sviral je urok, predobro...i još tri benda, , uglavnom bili su bezvezni, mislim meni barem...eh, i fear i ja smo vidle tak zgodnog dečka, mislim, svi su ga vidli, al ono ne...tip svira u uroku, i ima lijepu dugu smedju kosicu, baš je sladak i prozvan je facoooom...
da se vratim razielu...pošto se nismo vidli u petak, vidli smo se nakratko u subotu....bilo je tak lijepo, a opet tak tužno...i jedino kaj sad znam je to da sam užasno zbunjena kaj se njega tiče...ne znam kaj sad, kaj dalje, joj...ne bih htjela izgubit ovog predobrog prijatelja zbog toga kaj se u subotu dogodilo, a opet ne znam, nisam sigurna više želim li da budemo samo frendovi...joj, komplicirano, eh....
sad me to uglavnom jako muči jer mi on jako, jako puno znači...
hm, dalje...nemam pojma....aha, evo jučer smo sonjica i ja svirale u školi...bila je neka aukcija slika....bilo je super, mi nismo niš pogriješile, al zato je vokal...joj, a ak velim to moniki, razljutit će se...no, dobro, nije bitno sad više...poslje smo išli u rajsku na pivicu, i onda na stanicu sviratbila je fonzy, fear, tinker bell, washburn i lara....lijepo je bilo...
baš mi je lijepo svirat sa sonjom, ona tak lijepo svira i onda kad kraj nje sviram osjećam se nekako važnom, nemam pojma...no, uglavnom, išli smo doma, i stela je bila nekak loše volje...tužna mi je bila, al ok, svima dodje, samo se treba ispucati...
e, sad sam se sjetila....poslje škole se zbila nesreća i nisu vlakovi vozili, pa smo ja, stela i lucija išle s korparom na pivu...hehe, kak se ja njemu mogu nasmijat...takve gluposti govori, a dobro...
kaj još, kaj još???a niš valjda...dogodila se i tužna stvar, a to je kaj mi je mama bila na operaciji, i sad je dobro i uopće više to ne želim spominjati...
naučila sam, recimo, kad sam imao šesnaest, od psihomodo popa svirat...mislim, sad mi se bu sonja smijala, al jesam blizu, nekak je....da, i još sam u subotu bila i na rodjendanu ireth...i tam je bilo super, i tak...svašta se dogadja, i sad se samo bojim kaj dalje s razielom, joj joj...
bu bolje...
hm, melanijica mi je bolesna, al bu ozdravela do ponedjeljka, nadam se...šaljem joj jednu pusu, ajd još dvije
sad da vam dam i jednu super, super pjesmicu od judasa...
hm, malo povijesti...
naime, judas priest je heavy metal bend osnovan 1969. u birminghamu, engleskoj...sadašnji sastav je :
Rob Halford, glavni vokal
Glenn Tipton na gitari
K.K.Downing na gitari
Ian Hill na bas-gitari
Scott Travis na bubnjevima ....
izmjenili su čak šest ili sedam bubnjara nisam sigurna, i dva vokala, joj joj....
poznati su i kao najstariji heavy metal bend nakon black sabbatha...samo naprijed dečki, hihi....
eh, da...od dvadeset albuma, jedno nosi i naziv sad wings of destiny koji je i naziv mom blogu, jeje...jedna ne baš tolko dobra stvar u tom bendu, nekima možda je to i baš super, ne znam, je to što je bend stvarao i ravnao se prema vremenu...ne znam e ste skužili, joj, niš ne znam objasniti...htjedoh reć da su pjesme ovog benda, tj. albumi napravljeni tim stilom koji se tad slušal...zbog toga i bend ima toliko različitih pjesama-usporedite recimo painkillera i close to you....totalno drugačije, dok recimo neke grupe imaju tak jedan/dva izuzetka, njima je svaki album različit...no, nije bitno...imaju puno dobrih stvari, i definitivno jedan od mojih najdražih bendova
evo pjesmicaaaaaa
hihi, evo mene opet, promatrajte kak dobro sviraju, jaj...i treba imat ovakav glas, o da....i nisam sigurna koja je to postava, ali mislim da su to ljudovi koji sad sviraju, valjda jesu...
eh, dobro..
uživajte, budite sretni...
volim vas sve...
stela, bu bolje...
mel, isto to...
drugi ljudi, samo budite to što jeste i nemojte nikada, ali baš nikada biti tužni...svima se dogodi u životu da mora patiti, i oni koji su dovoljno hrabri i pametni da to skuže, bit će sretni....kako se kaže: da nekog zavoliš treba ti jedan sat, a da ga zaboraviš mnogo, mnogo duže...nemojte, ja sam shvatila da ima vrijednijih stvari...prijatelji, roditelji, glazba, gitara, sunce, jorgovani...prekrasne stvari koje ti pomažu da budeš to što jesi, da te ponekad izbace iz stvarnosti u svijet mašte gdje je stvarno sve onakvo kakvo mi želimo da bude....
svaki smješak na mom licu, može nekom uljepšati dan..jer svojim smjehom potičem druge da pokažu i ovo sretno lice koje ponekad spava...ljubav je teška, komplicirana stvar...ne kažem da nije lijepa, ali ponekad stvarno zna boljet...no, život nije samo zaljubljenost, a opet bez te zaljubljenosti bilo bi nam dosadno...često se znam pitati:što sam ja bez tebe, a što sa tobom?znate li mi vi možda odgovoriti?ne znam što da više kažem, jednostavno ne dozvolite da budete nesretni, ako vas išta tješi, kaže se kako uvijek može biti još gore, a ja kažem da svaka iduća minuta mog života može biti divnija od predhodne..
ajde, ljubim i grlim...
pa pa...
Gotovo je!
više me nema na netu tak skoro...ne mislim više blog pisati, a forum još danas zatvaram.....nema me ni na msnu, ni na gmailu, ni icq...nigdje...ne da mi se svadjat s nikim, i od ovog interneta nema niš dobrog....baš ste bezobrazni, ponekad....sonja, ja tebi niš ne velim...sve si dobro zbrisala, i super si obavila svoj posao moderatora, ali, i meni je melanija rekla da ono zbrišem, pa nisam zato jer bi se stela uvrijedila, a bilo je u dobrom topicu i imalo je veze sa temom...
toliko od mene..
zbogom!
Sreatan Uskrs svima!
evo, ne znam kaj bih pisala...danas je uskrs, pa onda ajde da vam čestitam...svima sretan i blagoslovljen ovaj dan, za kojeg kako kažu, kršćani žive...u ovome danu naša vjera dobiva novi smisao i uopće smisao naše vjere je uskrsnuće Kristovo...
moram vam reći, kao i što vi svi znate, nisam neki vjernik...ne mogu reći da vjerujem u Boga, ali u Krista vjerujem jer je živio i bio na zemlji i postoje svjedočanstva za njegovo postojanje...
ujutro sam bila na misi(ja sam bila na misi, i to ozbiljno) i preživjela sam to...vratila sam se doma pa spavala do 1, hihi..i tak...nisam se prenajela kak to obično biva za praznike...svi kod mene spavaju sad, i dosadno mi je..nekako me hvataju sjećanja....hmhm...ne znam kaj bih vam još napisala....
inače, uspjela sam washburn postaviti za moderatora(uz foxyevu pomoć), instalirala sam neke nove smajliće, i tak....zabavljam se malo sad s tim forumom...ipak sam ja admin....da, to to...
evo vam jedne pjesmice...
ajd, ljudovi....budite sretni, volite se i zabavljajte se...
život je kratak
nemojte biti tužni, i nemojte dopustiti da vas povrijede ljudi do kojih vam je stalo, a njima do vas nije....
vrijedni ste upravo ovakvi kakvi ste, i nikada ne mijenjajte se...
nemojte nikada plakati, i uvijek se smijte jer možda će se baš netko danas zaljubiti u vaš osmijeh...
možda ste tek jedan čovjek na cijelom svijetu, ali nekome ste zato cijeli svijet...
najgore što vam život donosi je da ste kraj osobe koju volite, a znate da nikada neće moći biti vaša...
zato, ne dopustite da vaš život prohuji poput hladnog vjetra....
jer hladan vjetar tek opazite na licu, al ga brzo zaboravite...
učiniti život boljim je da činite upravo ono što savjetujete drugima...
pa krenite....slušajte i sebe, jer slušanjem sebe pomažete drugima, a i sami sebi...
ajde ljudi...volim vas sve...
ljubim i grlim, uvijek
SWOD forum!!!
evo, počeo je s radom sad wings of destiny forum....još ga preuredjujem, i još je sve tek u izradi....ali nadajmo se da ću ja to sve brzo skužiti, i da će što prije izgledati onak kak treba......
inače, danas sam cijeli dan na kompu i mučim se sa tim pravilima administratora i pokušavam ih skužit....ni nisu tak komplicirana, al treba meni vremena, kak i za sve ostalo...
svi vi koji ste već u swod ekipi, slopodno pozovete ljude na forum...nadam se da vam se svidja kratica, hihi...
da, baš bih voljela da ovaj forum zaživi i da uspije, a vi ćete, naravno u tome pomoći, zar ne?
danas mi se nije niš posebnog dogodilo....osim kaj sam na kompu, cijeli dan i čistim i pečem kolače, koma....pogledala sam film "Pasiju" i užasan je...baš taj mel gibson pretjeruje s tom krvlju i bičevanjem...grozno, grozno...ak je to stvarno tak bilo, ali točno tak, jadan čovjek...nemam drugog komentara...
ne znam kaj bih još napisala u ovom postu...evo vam pjesmica...tu su mi inače pjesmu fear i melych preporučile, i super je...baš mi se svidja...pogotovo ovaj uvod s prekrasnom solažom....predobro...i tužno jako
evo divnih riječi, pa pjevajte...ali nedajte da vas rastuži, mene uvijek, eh...
Angel,
Put sad wings around me now
Protect me from this world of sin
So that we can rise again
Oh angel,
We can find our way somehow
Escaping from the world we're in
To a place where we began
And I know we'll find
A better place and piece of mind
Just tell me that it's all you want
For you and me
Angel won't you set me free
Angel,
Remember how we chased the sun
Then reaching for the stars at night
As our lives had just begun
When I close my eyes
I hear your velvet wings and cry
I'm waiting here with open arms
Oh can't you see
Angel shine your light on me
Angel we'll meet once more I'll pray
When all my sins are washed away
Hold me inside your wings and stay
Angel take me far away
Put sad wings around me now
Angel take me far away
Put sad wings around me now
So that we can rise again
Put sad wings around me now
Angel take me far away
Put sad wings around me now
So that we can rise again
da, uživajte mi ljudovi...i postajte na forumu...
i vi koji još niste, postanite SWOD ekipa....hihi
ajde, do sljedećeg posta
ljubim i grlim
Sretan rodjendan ti...
evo...danas je veoma poseban dan za moju Uncovered, pa prvi dio današnjeg posta posvećujem njoj...
Draga moja Ano!
sjećaš li se našeg prvog oblika komunikacije : bila je svadja oko pjesme "rats" na lyrics igra, gimnazija AGM forum...nisi mi vjerovala da znam tu pjesmu i ja sam se naravno uvrijedila, eh...tada na private message smo se dogovorile da ćemo to zaboraviti i sve lijepo zapiti na forum okupljanju...i tako je došao i taj dan...bilo je užasno hladno i svi smo sjedili na platvormi na bajerima....nismo razgovarali, samo smo sramežljivo šutjeli, osim naravno Herra koji je izvaljivao neke gluposti i Foxymopendlmame koji je sviral neke...e, a onda smo se nekak upoznale i počela je priča...
moram ti priznati odmah sam te zavoljela....dok sam ja tako tebe gnjavila svojim problemima, ti si me mirno slušala i pokušavala smiriti i pomoći mi...počele smo razgovarati i o rodjendanima i nasmijale se kad smo shvatile da je meni 4.5, a tebi 5.4....dogovorile smo se da ne ćemo nikada zaboraviti...ne znam sjećaš li se, ali dok smo razgovarale o glazbi i preslušavale malo moj mp3, došle smo do jedne pjesme koja je tebi, kao i meni, veoma draga....no, staviti ću ti je da se podsjetiš...i kasnije smo se addale na icq i na msn, i tako započele jedno prelijepo prijateljstvo...
ljepotice...budi sretna, vesela, dobra, i poštena...nikome ne dopusti da te povrijedi...
želim ti puno, puno, puno sreće u životu, ljubavi napretek...da upoznaš nekog tko će te voljeti, i da ti njega neizmjerno voliš..
želim da nikada ne budeš tužna, i da u meni uvijek vidiš prijatelja koji će ti pomoći...
sretan ti najsretniji rodjendan!!!
pošto si mi daleko, ne mogu te zagrliti, pa ti šaljem puno zagrljaja i puno, puno pusa...
zabavi se danas, i nemoj mi se previše napiti...
evo stavljam ti onu pjesmicu, nadam se da ćeš se sjetiti...
da, inače danas se još nije niš posebnog dogodilo...do maloprije sam spavala i onda čistila kuću..je, je...
sad sam gladna, i pem jesti nekaj...
jupi...hm, inače, pošto je fonzy rekla da joj se svidjaju spotovi, stavit ću vam jedan od dream theatera...inače, ta pjesma je prva koju sam uopće od njih i čula, a čula sam je slučajno jer sam tražila neke solaže od petruccija...da...
inače, john petrucci je jedan od najpoznatijih gitarista cijelog ovog svijeta, hehe...kraj njega se uzdižu slash, satryani, segovia, knofler, i tak dalje...inače ti su meni najbolji pa ih zato pišem, al ih ima još jako puno...na ovoj pjesmi, petrucci ima odličnu solažu...tu me je rastužil, jer kad vidim kak on svira, smatram kak ja nikad ne budem mogla tak lijepo, a u isto vrijeme me toliko nadahnuje i inspirira te potiče da uzmem gitaru i samo dalje vježbam...
predobar gitarist, toliko unjet u svoje stvaranje da je to nevjerojatno...John Petrucci postao je treći gitarist uz Steve Vaia i Joe Satriania na G3 turneji pet puta za redom, koračajući tako stopama Erica Johnsona, Roberta Frippa i ostalih utjecajnih gitarista.
o, da...još jedan inače, heh...prije je petrucci imal duuugu prekrasnu kosicu, i onda se ošišal, mislim stvarno...da se rasplačeš
dream theater je osobito poznat po nastupima uživo. Njihovi koncerti u pravilu traju po minimalno dva sata , o da....kulj... ono kaj ih čini drugačijim od ostalih bendova na koncertima je jedinstvenost set liste i dugačka priprema za nastup.
ak koga zanima, dolaze u zagreb, na jarun 7.6...cijena je 200 kn, a na dan koncerta je 220...ak netko ima viška para, nek ide, jer stvarno vidjeti petruccija uživo je doživljaj života, mislim za ljude poput mene, kojima je stalo jako do glazbe i gitarističkih improvizacija...
evo pjesmice hollow years...obratite pažnju na petruccijevu solažu, predobra je, a dela face ko da svršava, hehe...lol...i da, ima gitaru crnu s rozim rubovima, mislim(to kaj zgleda ko da svršava, počinje kad pjevač veli poglejte petručija, hihi)....ajde, uživajte u pjesmi i poslušajte ju do kraja....i riječi su jako posebne, imam ih na zidu od sobe, naravno...jaj, predobra je...
kad sam već govorila o gitaristima, ne bih htjela zaboraviti spomenuti Chucha Schuldinera, predobrog gitaristu, pjevača i osnivača metal grupe Death, koji je umro 2006 u prosincu...bio je inspiriran metallicom, iron maidenom, i slayerom...bio je jedan od najutjecajnih gitarista u povijesti metala, njegov bend je prvi metal glazbu malo spojio i s jazzom....virtuoz, sviranje s osjećajem...pogotovo u pjesmi "voice of the soul"....predobro....nemrem ju stavit, ne znam zake...al svi koji ju znaju, znaju da je pjesma nešto posebno i čude se da je od metal grupe koja svira izričito death metal..i svi znaju kak ova pjesma utječe na mene..
inače, skužila sam da neki ljudi ne znaju za pjesmu "kad hodaš" od Riblje Čorbe...pošto je to predivna pjesmica, predivne riječi, svi koji su ikada bili zaljubljeni ili barem mislili da su zaljubljeni, naći će se u njoj....ima riječi kao da je lirska pjesma, ko poezija, a ne ovak neka pjesma...sad ju budem stavila, jer ja kad sam je prvi put čula, odmah sam je zavoljela, i uvijek ju slušam i uvijek me oraspoloži ili rastuži, eh...kad pjesma može i razveselit i rasplakat, ah....nadam se da se bude i vama svidjala jer je predivna, vjerujte mi...
evo riječi, da možete pjevati, predobro...
Veče ne miriše na rakove i školjke,
mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimas cipele za šetanje kroz snove,
ulica voli ritam tvojih koraka.
Vetar se provlači kroz nepoznate reči,
asfalt se miluje sa tvojim štiklama,
suviše mekan da bi mogao da spreči,
ovo je veče puno tvojih tragova.
Kad hodaš, ne zastajkuješ,
i zemlju ne dodiruješ,
a mene ne primećujes,
i uporno se trudiš
da me prodje požuda.
Jos drhtim od tvog pogleda,
iz nekih starih razloga,
ne mogu da se sredim.
o, da...predobro...mislim, meni barem...a onaj dio "iz nekih starih razloga, ne mogu da se sredim"...jao, jao...i ovo: "a mene ne primećujes, i uporno se trudiš da me prodje požuda, jos drhtim od tvog pogleda"...jaj...
bolje ne slušati takve pjesmice....
kao i što rekoh, gladna sam...i idem nekaj jesti...
uživajte mi svi...
još jedanput sretan rodjendan mojoj Ani, puse svima...i sve vas volim...
pozdrav do sljedećeg posta...
ljubim i grlim..
Hijo de la luna
ajde, da vam se ispričam kaj nisam jučer napisala post.....nisam imala vremena, zapravo imala sam, ali mi se nije dalo pisati niš....eh...
no, dobro...jučer mi je baš bilo lijepo u školi, isto tak i danas...
da počnem od jučer...ujutro sam nakon dugo vremena bila u rajskoj na kavi, i pustila sam si riblju čorbu....normalno, fonzy, just_me, i melych su se cijelo vrijeme svadjale i išle su mi na živce, o da...onak, odmah ujutro su počele, a ja bih im se pridružila, ali jednostavno tak rano nemam snage, ah...no, dobro....išli smo u školicu i pod svakim odmorom se igrali "son makaron"...kak je bilo dobro...ljudovi su nam se smijali, ali nas je bilo baš briga...kak smo lude, ja i fear smo cijelu školu prešle s tim da smo svaku klupu obilazile, i svaki cvijet, i stup, a toga u našoj školi ima stvarno puno...eh, i tak...nastavile smo i u vlaku, i onda sam ja just_me plašila s "abu"...hehe, kak je smiješna bila...
danas, jedva sam se digla...eh...ponovo sam išla na kavu sa fear, fonzy, just_me, i melych....bilo je ok, nitko se nije posvadjal, aleluja!
da, i onda je počela svirati pjesma s kojom ima veze današnji naslov, ali na to ću se kasnije vratiti....išli smo u školicu, i ponovo se cijeli dan glupirale...i kupili smo si koka-kola bombone i njupale....je, i tak...bilo je lijepo...nakon nastave smo išli ponovo u rajsku, ali sad piti malo, i washburn je došla...i da, ponovo njupati...ja sam prešla doma normalno, dok su cure ostale u zaboku još...ostatak dana sam provela u zagrebu...
e, sad.."Hijo de la luna" je pjesma s one reklame za griote...pjesma je inače izvorno od grupe Mecano, a obradili su je i Sarah Brighton, i grupa Stravaganzza...inače, pjesma govori o legendi o ciganki koja je svaku noć molila mjesec da se uda za dečka u kojeg je bila zaljubljena, mjesec joj je jednog dana ispunio želju s uvjetom da kad se dijete rodi da ga njemu da...tada ona pjeva, obraća se mjesecu i govori kao: mjesec želi biti majka, ja ne znam zašto, što tebi predstavlja dijete od krvi i mesa...no, i kada se dijete rodilo ono je bilo potpuno bijelo, i cigankin muž nije vjerovao da je to njegovo dijete te ju je ubio, a dijete odveo duboko u šumu...i sad kao legenda ide dalje,kad je mjesec pun dijete je živo i igra se, i kao nešto kad dijete plače, mjesec ga ljulja, umiruje...
meni je to predivna legenda, i jako lijepa pjesma iako i nije u mom stilu
ovo je izvorno, super ima žena glas..
a ovo obrada od metal grupe(p.s. ovaj čovjek je stvarno zgodan)( i još jedan p.s. obratite pažnju pri kraju kad improvizira s deathom, predobro)
evo vam i riječi da si možete pjevati
Tonto el que no entienda.
Cuenta una leyenda
Que una hembra gitana
Conjuró a la luna
Hasta el amanecer.
Llorando pedía
Al llegar el día
Desposar un calé.
"Tendrás a tu hombre,
Piel morena,"
Desde el cielo
Habló la luna llena.
"Pero a cambio quiero
El hijo primero
Que le engendres a él.
Que quien su hijo inmola
Para no estar sola
Poco le iba a querer."
Estribillo:
Luna quieres ser madre
Y no encuentras querer
Que te haga mujer.
Dime, luna de plata,
Qué pretendes hacer
Con un nińo de piel.
A-ha-ha, a-ha-ha,
Hijo de la luna.
De padre canela
Nació un nińo
Blanco como el lomo
De un armińo,
Con los ojos grises
En vez de aceituna --
Nińo albino de luna.
"ˇMaldita su estampa!
Este hijo es de un payo
Y yo no me lo callo."
Estribillo
Gitano al creerse deshonrado,
Se fue a su mujer,
Cuchillo en mano.
"żDe quién es el hijo?
Me has engańado fijo."
Y de muerte la hirió.
Luego se hizo al monte
Con el nińo en brazos
Y allí le abandonó.
Estribillo
Y en las noches
Que haya luna llena
Será porque el nińo
Esté de buenas.
Y si el nińo llora
Menguará la luna
Para hacerle una cuna.
Y si el nińo llora
Menguará la luna
Para hacerle una cuna.
e, da nadam se da će vam se svidjati.....
no, to bi bilo to, valjda....
danas sam puno bolje nego u ponedjeljak, o da...no idem ja...
ajde, svima ogromna pusa, i volite se, grlite se, budite svoji...
a ja pem spavat, hihi...
pozdrav svima i pusa
Naslov neki
eh, kad sam već rekla da budem pisali posteve svaki dan , ajde onda idem i ispuniti obećanje...danas nisam dobro, i nije mi do ničega...ne znam kaj da vam napišem o današnjem danu...bilo je ok ispočetka, ali kasnije se pogoršalo...u školi mi je bilo kao i uobičajeno, malo smo pjevali, zezali se, i onda je došao i taj sat kad mi se sve srušilo...ne znam ćemu se uopće trudim...u posljednje vrijeme mi niš nejde kak treba..
došla sam doma i išla tati pomagati na brijegu nekaj s voćkama, pa sam se malo smirila....i onda mi ponovo došlo, eh...napisah jednu pjesmicu....mislim da vam uopće ne bude dobra, ali mi je dosadno pa ću ju napisat....nema naslova, ko i obično...
Koliko ste puta stajali na kiši?Pustili da vam kapi smoče i odjeću i kožu,
Gledali u nebo i pitali se čemu?
Koliko ste puta stajali sami u mraku?Buljili u neku nevidljivu točku, a u Glavi vam lebdjele misli o tom slavnom mostu ili onoj visokoj zgradi,
Koliko ste puta gledali u ogledalo i mrzili ono što ste vidjeli?Željeli da nestane, da vas nešto iz ogledala povuče i zarobi, utopi, da vas ubije,
Koliko ste puta molili da prestane boljeti?Da prestane tu udarati, da prestane, prestane, da vas pusti?
Koliko puta ste htjeli samo otići?Bilo kamo samo da niste ovdje.
Da se sakrijete u magli, pokrite ovom rosom, mirisom ljiljana sakrijete svoj miris?
Koliko puta ste htjeli biti netko drugi?Samo da niste vi, samo da ste netko drugi...
JER OVO SE MOŽE DOGODITI SAMO VAMA.ZAR NE???
A koliko ste se puta zapravo pitali što činite da bi prestala kiša?Što čini te da bi miris ljiljana bio slabiji i tek u zaleđu do vašeg mirisa?
Koliko ste puta razbili ovo ogledalo i tako htjeli ubiti sebe?
JER NISTE DOVOLJNO HRABRI DA DIGNETE RUKU NA SVOJE LICE!
Da ga razderete noževima, a oči iskopate.
KAKO LI STE SAMO JADNI...
I gledate ove komadiće ogledala koji su vaše lice potpuno osakatili.Kao da gledate mozaik svog života koji se raspada.
Kad sve se raspalo, spustila se magla i ljiljani su zamirišali....
O, da...Ovaj miris....
I ovi komadići ogledala postali su mokri i crveni,
MOŽDA NI NISTE TOLIKO JADNI...
Ne shvaćate?Ne morate, ni ne očekujem.
Samo da vas pitam,
Koliko ste puta mislili da prestat će i biti će bolje?
JA PREVIŠE!!!
Kad apsolutno sve u dimu je, i škola , a i ti...
je, to je to...idem se sad još učit...bljak..
ajde, pusa svima i laku vam noć....i meni se spava, ali će ovo očito biti još jedna od mojih predivnih neprospavanih noći....
pa pa
Dan nakon ludog provoda....
evo, ljudi...da me ne morate nagovarati ponovo, sama sam odlučila da ću češće pisati posteve na blogu...
evo, jučer sam bila u zagrebu, u boogaloou, i bilo je predobro....daklem, krenula sam u zagreb s vlakom u pet, i onda smo morali u zaprešiću presjedati na bus...najbolje je bilo to kaj je tam bilo tri busa, i nisam znala u kojeg da idem...jaj, jaj.......al vidla sam nekog tipa koji je bil i u vlaku pa sam ga odlučila pratiti, hihi...a zgodan je dečko bil...duga smedja kosa, starke...i tak....slatki je...no, i onda sam došla u bus, i kao ono nije pol busa prazno, al ja dojdem k njemu i pitam ga jel slobodno....lol...normalno, bilo ga sram reći nemreš si sesti ili neke, pa sam sela tam....onda sam imala drugi problem, nisam znala kad treba dolje s busa, pa sam ga pitala, citiram sebe : "ti možda znaš di su gajnice? buš mi molim te rekel kad dojdemo do gajnica jer ja ne znam di su gajnice..."mislim...i onda on rekel kao da i on ide dolje na gajnicama, pa sam ga pitala e ide možda do glavnog, on rekel da ide...pa opet ja, citiram:"e, super onda...idem ja s tobom kaj se nem izgubila..."i tak smo išli, i onda smo se i upoznali, i blablabla, nakraju skužiš da je čovjek iz bedexa...tko bi rekel...kulj...
i tak dodjem ja do zga, pa vidim seku, čovjek prešel k svom društvu, i tak...zakon...
e, a sad, ono najbitnije...seka se prvo još išla spremat, tak da nam je prešel tranvaj, al ok...prvo u neki bar na pive, i onda u booogaloou...jupi...glazba predobra, društvo isto tak...super je bilo...hihi, onda smo seka i ja zrušile ogradu...lol...ajoj, kaj ćeš...i žiga se smijal...i onda sam još ja pala u bljuvotinu, bravo maja, ne...i nisam se mogla dignuti...ajaj, grozno....hlače su zmazane bile skroz, i žigina majica, jer sam se obrisala h njega, hihi...
i tak vam ja ljudi došla do bedexa u pidžami....kak me sram bilo...a glava me boljela, i povraćalo mi se, jer sam stvarno previše popila...i još mi je zlo, niš nemrem...
još se moram učiti za sutra, svega...fuj...
i tak, i moje su cure bile u zaboku, i bilo im je ok...valjda su se zabavile...
da, i tak...odlučila sam da neću više piti...hm, vjerojatno do sljedeće subote ću izdržati...ali nakon ovog jučer i danas, nije baš pametno puno piti..., jer vas sve boli, strgani ste...mislim ja definitivno jesam...
no, dobro...jedva čekam praznike, normalno i zbog toga kaj ne bu nastave, i zbog raziela...spirit crusher mi rekel da najvjerojatnije dolazi u bedex za praznike, i da moram razgovarati s njim jer mi bu žal ak ne budem...joj, baš mi je uljepšal večer s tom porukom...da, da...
da, ljudi zabavljajte se, nemojte previše piti jer bu vam ko meni, budite sretni, i nemojte čekati da napravite neke stvari, jer možda sutra neće doći, ili će jednostavno te stvari nekamo otići....
ajde, pusa svima, i pa pa
Za ljudofe!!
evo, nekon dugo vremena, na nagovor frendova, idem i ja nekaj napisati na svoj blog...ovaj tjedan i nije bio tako dosadan, svašta mi se dogodilo, nije baš svašta, ali je bil neubičajen...najvažnije od svega je bio ponedjeljak kad sam došla u školu s trikilometerskim flasterom i ljubičastim okom...naravno, svi su mislili da me netko stukel, al to je bila jedna mala operacija ciste ništa više...da, i tak smo bili lijepo u školi, i jedva čekali kad zvoni za kraj šestog sata...onda smo išli u park jesti kiki bombone, pa sam ja išla kod doktora na previjanje, i tak...i onda sam skoro zakasnila na vlak, došla sam na sekundu, jaj...cijeli sam dan naravno prespavala, i tak je došel i utorak...onak, dodjem ja nekak sretna u školu kad mi mel veli nekaj groznoga...jedan super, dragi dečko se ispisal iz škole i otišel doma u sisak, zauvijek!da se rasplačeš...i dobro tak ja sva tužna bila cijeli dan, došla doma i onda na instrukcije iz fizike...moj "omiljeni" predmet...jupi...e, a onda učit latinski...divota....dobro, ne znam kaj je sve u srijedu bilo...isto sam išla na previjanje, ponovo skoro zakasnila na vlak, i onda ponovo na instrukcije...e, a četvrak sam bila užasno živčana jer smo pisali fiziku i niš nisam znala...poslje sam išla na vadjenje konaca i to me užasno boljelo, i onda sam naravno ponovo cijeli dan prespavala...o da...petak, hmhm...niš posebno...u školi je bilo dosadno kao i uvijek....ne znam...
nekak mi se čini kak smo se ovaj tjedan svi svadjali, bili malo živčani i tak....
danas idem napokon malo van, napit se, jupi...u zagreb na tribute od doorsa, i baš se veselim tome...ali, ovaj cijeli tjedan mi je totalno pokvaren zbog raziela, jer je otišel, a nije se ni pozdravil s nama....baš mi je grozno kad samo pomislim kak ga više nikad neću vidjeti, a imam mu tolko toga za reći...faljet će mi užasno, već mi sad fali....a grozno...još uvijek nemrem vjerovati...: ((((
a, dobro...iako cijelo vrijeme razmišljam o tome kak sam izgubila jednu predobru osobu, veselim se tome kaj danas idem u zagreb, kaj bum vidla seku, i žigu..i naslušala se dobre glazbe....i probat ću se napiti da barem malo zaboravim...
to bi bilo to...
ajde, ljudi uživajte mi, budite dobro, zabavljajte se, budite sretni, nemojte razmišljati o lošim stvarima, vjerujte u život, nemojte biti tužni...
evo jedna pjesmica za raziela, moj poseban frend, koji mi je i ne znajući pomogao da prebolim jednu osobu zbog koje sam užasno patila...
čuvaj mi se raziele i budi mi dobro...
It's a big blue spanish sky,
Lay on my back and watch clouds roll by.
I've got the time to wonder why,
He left me.
It's a slow sad spanish song,
I knew the words but I sang them wrong.
The one I love has left and gone,
Without me.
Now he's gone, our world has changed.
Watching a blue sky, thinking of rain.
da, ajde...pusa svima....
kiša mi lupa po prozoru....ponovo donosi i podsjeća na stare uspomene...tiho svira...pjeva....govori mi...
ne znam tko sam...tražim se u ovoj tužnoj kiši...
u ovoj kapi što lupa mi po prozoru...
kako tiho, tiho je sve....
i spušta se ova tišina i nebo već tamno je....
misli lete, ponovo stvaraju crno-bijelu sliku...
ne znam....divljina mog srca putuje....daleko, negdje...
kad duhovi raskrižja odveli su-tebe?
ne....zašto kiša ponovo budi, ono što zaspalo je?
tišina zagrlila me....
i kiša prestala je....
sanjati srce ponovo počelo je....
snove beskrajne....
možda bajke čarobne....
i nema te....
ali sunce ovdje je...
a dolaziš tek kad kiša je...
nestaješ....
iz mog srca, tamo, daleko negdje...
jer ne želim....ne više...ono čega bojim se...
i samo pjesma ostala je....zvuk gitare i glas duše....
barem uspomene....kada kiša sipi....
kada se kiša budi, poljulja uspomene....
da, igraju se!
i svakog dana bolje je...jer sve što želim ostvarivo je!
a od tebe želim samo uspomene....
stavljam jednu lijepu slikicu, a uz nju i jednu lijepu misao...
pozdrav svima...uživajte : )
*...sve što možete zamisliti je stvarno...* p.picasso
Ne znam kaj da napišem u prvom postu, pa stavljam jedan lyrics od Zeppelina.....pjesmica je predivna, pogotovo riječi...i tak....pozdrav svima : )
This is the springtime of my loving - the second season I am to know
You are the sunlight in my growing - so little warmth I've felt before.
It isn't hard to feel me glowing - I watched the fire that grew so low.
It is the summer of my smiles - flee from me Keepers of the Gloom.
Speak to me only with your eyes. It is to you I give this tune.
Ain't so hard to recognize - These things are clear to all from
time to time.
Talk Talk - I've felt the coldness of my winter
I never thought it would ever go. I cursed the gloom that set upon us...
But I know that I love you so
These are the seasons of emotion and like the winds they rise and fall
This is the wonder of devotion - I see the torch we all must hold.
This is the mystery of the quotient - Upon us all a little rain must fall